Milenijski križ u Makedoniji
Ovaj Milenijski križ najveći je križ, ne samo u Makedoniji, nego i na cijelom Balkanu. Izdiže se na planini Vodno na visini od 66 metara te je udaljen svega petnaest kilometara od centra Skoplja.
Postavljen je na mjestu koje se zove Krstovar, što u prijevodu znači „Mjesto križa“. Zapravo i prije se tu nalazio križ, međutim daleko manji, pa ga je stoga 2002. godine zamijenio ovaj Milenijski.
Kako doći do Milenijskog križa?
Do samog Milenijskog križa najjednostavnije i najlakše je doći žičarom. Žičara radi svaki dan, osim ponedjeljka, od 10,00h – 18,00h. Kreće se svakih pola sata, a ulaznica za povratnu vožnju je 100 makedonskih denara za odraslu osobu, što je naših 1,62 eura. Dužina žičare je 1,60 km tako da i vožnja traje svega par minuta. Već kod vožnje žičarom, kako se penjete, možete početi uživati u panoramskom pogledu na Skoplje.
Kad stignete gore pogled je stvarno fantastičan, a tu je i impozantan Milenijski križ kojemu se jednostavno morate diviti zbog te njegove visine. Zanimljivo je gledati ljude kako ga fotografiraju i pokušavaju cijeli križ uhvatiti u kadar, a da se pritom dovoljno ne odmaku.
Do Milenijskog križa možete doći i pješice, duž uređene staze. Staza je duga oko pet kilometara. Ovisno o fizičkoj spremi potrebno vam je oko sat vremena da se popnete do Milenijskog križa.
Milenijski križ u Makedoniji i negativne strane
Nažalost, moram spomenuti i drugu negativnu stranu odlaska do Milenijskog križa. Prvotno sam mislila hoću li uopće napisati ovaj članak budući da puno toga lošeg moram spomenuti.
Prvo što mi je smetalo je to što lift koji je ugrađen unutar samog Milenijskog križa i koji bi trebao voziti skroz do vrha križa ne radi. Ali zastrašujuće je to, što to nije privremeno, sve je zapušteno i vidi se da lift ne radi godinama. Čak sam negdje naišla na podatak da sve stoji tako na mjestu već desetak godina bez ikakvog pomaka.
Druga negativna stvar je što je zapravo cijeli taj prostor gore neiskorišten i propada. Tu se nalaze poslovni prostori koji zjape prazni i samo se gomilaju otpadom. Gore nema jednog kafića, a kamo li da ima kakvi restoran s panoramskim pogledom. Početkom listopada 2023. godine bio je otvoreni jedan jedni kiosk dućan, ili kako već to nazvati. Tu se mogla kupiti kava iz automata, neki sokovi u pvc bocama i par slatkiša. Stvarno tužno, jer ljudi ima, i kako je bilo sunčano bilo je i puno roditelja s djecom. Vjerujem da bi se svi mi puno duže gore zadržali samo da se ima što ponuditi, osim samog pogleda.
U nastavku ostavljam video dronom, kao i cijelu galeriju fotografija snimljenih tamo.
