Monte Baldo vrt Europe koji morate posjetiti
Jedno od najvećih iznenađenja tokom posjeta jezeru Garda mi je bio posjet planinskom lancu Monte Baldo koji se nalazi na nadmorskoj visini od 2.218 metara. Monte Baldo poznat je i kao vrt Europe jer je zbog svoje lokacije poveznica između Alpa i Mediterana.
Žičarom na Monte Baldo, vrt Europe
Najjednostavnije je na Monte Baldo doći žičarom iz mjesta Malcesine, na obali jezera Garda. Žičara je izgrađena 1962. godine, a kompletno je obnovljena 2002. godine. Radi tijekom cijele godine, osim tijekom ožujka i studenog kada je žičara zatvorena radi održavanja. Zajamčena su putovanja svakih 20 minuta, a ako je gužva i češće. Otvara se ujutro u 8:15h, kada je moguć i prvi uspon. Zadnji uspon je u 18:00h, dok je zadnji povratak s vrha u 18:45h pa vodite računa o tome.
Ruta do samog vrha je podijeljena na dva dijela. Prvi dio je vožnja Malcesine – San Michele i onda drugi dio je vožnja San Michele – Monte Baldo. Cijena povratne karte za žičaru do samog vrha, za osobu stariju od 15 godina iznosi 27,00 eura ako kartu kupite na šalteru. Online karta je dva eura jeftinija, odnosno iznosi 25,00 eura, a možete ju kupiti klikom ovdje.
Kako me oduševio Monte Baldo, vrt Europe
Jezero Garda posjetila sam u kolovozu kada je temperatura svaki dan bila iznad 30°C. Upravo smo se zbog toga, Matija i ja odlučili jedan dan otići na Monte Baldo. Priznajem da je bio pogrešan razlog, jer tek sam tamo vidjela da Monte Baldo pruža mnogo više, ali eto nakon paklenog ljeta stvarno smo se zaželjeli svježeg zraka i nižih temperatura.
U Malcesine smo došli automobilom i parkirali smo u podzemnoj garaži u sklopu žičare. Cijena dnevne karte je 15,00 eura, a ako ostajete kraće cijene parkinga možete vidjeti klikom ovdje. U samoj kabini smo bili već kroz nekih 10-tak minuta. Sve ide brzo i na vrijeme. Super je bilo što je pri usponu u kabini s nama bilo samo par osoba pa smo zbilja mogli uživati u pogledu. Zanimljivo je što dolje imate kamere koje vam snimaju i javljaju situaciju koja vas očekuje na vrhu. Znate što je nama prikazivalo? Kišu! A što je još bolje, ja sam bila u ljetnoj haljini jer smo trenutno bili na 34°C.
Prvi dio žičare do San Michele vidjeli smo samo sunce i odsjaje sunčevih zraka na jezeru Garda. U sebi sam prvo pomislila da ono dolje ipak nije bila vjerodostojna kamera, no na drugom dijelu vožnje stigle su i kapljice kiše na našu kabinu. Međutim kad smo stigli do vrha kiša više nije padala. Očito je taj oblak koji je donio kišu otišao dalje prije našeg dolaska na planinu. Gore je bilo ugodnih dvadesetak stupnjeva i stvarno zrak koji je bio olakšanje za nas. Doduše bilo je sve mokro od kiše, ali vidljivost je bila odlična.
Nevolje u „raju“ – na Monte Baldu
Odmah smo se zaputili na obližnju stazu prošetati. Šetali smo možda sat vremena kad je počeo puhati hladan vjetar i počela dolaziti gusta magla. Nisam planinar i ovo mi je bio prvi susret s takvim oblikom prirode i vremenskim uvjetima koji su se promijenili u svega nekoliko sekundi. Odjednom su nestali prekrasni krajolici koji su nas pratili sa svih strana, a pred sobom nismo doslovce ništa vidjeli. Najgore od svega, nismo ni znali gdje smo, kako se vratiti, a i bilo mi je hladno jer sam imala samu vestu gore na haljinu.
Da ne duljim, uspjeli smo se vratiti kroz obilježeni dio staze, ali stvarno nismo znali idemo li uopće dobrim putem prema žičari kad je vidokrug bio nikakav. Nakon nekog vremena ipak je počeo puhat još jači vjetar koji je rastjerao tu maglu koja se nadvila nad nama i postalo nam je jasnije gdje se nalazimo. Tada smo odlučili vratiti se skroz do žičare i još malo guštati. Sjeli smo na kavu i na kraju se zadržali do 18:45 kada je zadnji povratak žičarom s planine. Na povratku je žičara bila skroz puna, ali i dalje je sve funkcioniralo i bilo na vrijeme.
Nemojte raditi greške (kao ja)
Danas da idem na Monte Baldo, to bi definitivno bilo i planinarenje koje kod mojeg posjeta nije bio slučaj. Opremila bih se bolje, obukla za planinu i uzela planinarske cipele i prošla stazom koliko bih imala snage i volje. Žao mi je što nismo mogli nastaviti dalje pješačiti kroz taj divan krajolik i vidjeti ga skroz. Stvarno sam ostala zadivljena gore, jer nisam imala nikakva očekivanja, a na kraju je sve izgledalo kao da gledam prizore iz nekog filma s netaknutom prirodom.
