Vincent Van Gogh – život neshvaćenog umjetnika

Vincent van Gogh rođen je 30.03.1853. godine u Nizozemskoj, a njegov život je bio buran i tragičan.

Njegovi roditelji nisu bili sretni zbog činjenice da je njihov stariji sin odabrao umjetnost kao svoj životni poziv.  Smatrali su kako od toga nema financijske stabilnosti. Mlađi brat, Theo radio je u Parizu i zapravo je financijski podržavao Vincenta i njegovu umjetnost kroz cijeli njegov život.

Prvo napuštanje obiteljske kuće

1881. godine, zbog svađe s ocem, napušta roditeljsku kuću i odlazi u Den Haag. U Haagu uzima satove slikanja od ujaka, umjetnika Antona Mauvea. Mauve je naučio Vincenta osnovama slikanja akvarelom i uljem. Dao mu je i prvu narudžbu, dvanaest crteža veduta grada u Haagu.

1882. godine Vincent upoznaje Sien Hoornik, koja mu je bila model i ljubavnica. Sien je bila bivša prostitutka koja je imala kćer i još je bila trudna. Živio je s njom godinu i pol unatoč tome što vezu nisu podržavali ni roditelji, ni brat Theo, a ni ujak Mauve.

Nakon prekida sa Sien odlazi na selo u pokrajinu Drenthe kako bi crtao i slikao močvare. Unatoč krajoliku, Vincent se tamo osjećao usamljeno, pa se u prosincu 1883. vraća roditeljima u novi dom u selo Nuenen. U Nuenenu je Vincent slikao poljoprivrednike i seoske radnike.   

1884. predlaže bratu Theu da mu pošalje svoje radove u Pariz, pa da daljnji novac koji mu brat šalje smatra novcem koji je sam zaradio. Ideja je bila da će Theo prodati slike na pariškom tržištu umjetnina, međutim plan nije uspio. Zašto? Pa Francuzi su više voljeli boje, a Vincentov rad (do tada) je bio pun tamnih tonova.

Vincent Van Gogh – život u Parizu

Nakon što mu je umro otac, krajem 1885. godine, Van Gogh je ponovno napustio obiteljsku kuću. Preselio se u svoj studio, a kasnije je odlučio i upisati umjetničku akademiju u Antwerpenu. Međutim satovi crtanja koje je pohađao u Belgiji, bili su mu previše tradicionalni, pa je u veljači 1886. otišao dalje u Pariz.

Theo je u Parizu bio upravitelj prodavača umjetnina na bulevaru Montmartre pa je tako Vincent upoznao mnoge moderne umjetnike, uključujući Claudea Moneta. Pod utjecajem te moderne umjetnosti, novih ljudi i dojmova u Parizu, Vincentovo djelo postalo je sve svjetlije, a razvio je i svoj stil slikanja kratkim potezima kista. Slikao je pariške kafiće, ulice, sela uz Sienu i mrtvu prirodu s cvijećem. Slikao je i vlastite portrete, jer su modeli za slikanje bili relativno skupi. U Parizu se zadržao dvije godine, a u veljači 1888. godine odlazi potražiti mir u Arles na jugu Francuske.

Počeci ludila

U Arlesu je Vincent želio otvoriti „Studio Juga“ i okupiti skupinu umjetnika čije bi radove Theo prodavao u Parizu. Naravno, Theo je i dalje sve financirao, a Vincent je u tu svrhu unajmio četiri sobe u Žutoj kući. Prvi i jedini umjetnik koji se doselio k Van Goghu je bio Paul Gauguin u listopadu 1888. godine. Gauguin i Van Gogh su zajedno radili, međutim Gauguin je radio po sjećanju i mašti, dok je Vincent radije slikao ono što vidi pred sobom. Njihovi karakteri često su se sukobljavali, a kad je Gauguin zaprijetio odlaskom, pritisak na Van Gogha je bio prevelik. Zaprijetio mu je britvom, a kasnije je sebi odrezao uho u Žutoj kući, zamotao ga u novine i poklonio prostitutki u obližnjoj četvrti crvenih svjetiljki.

Jutro nakon što si je odsjekao uho, Vincent je primljen u bolnicu u Arlesu, a Theo je dojurio bratu čim je čuo što se dogodilo. U siječnju 1889. godine Vincent je otpušten iz bolnice, ali zbog straha od novog napada ludila u svibnju dobrovoljno odlazi u psihijatrijsku bolnicu u Saint-Remyju. Unatoč ludilu, Van Gogh i dalje je nastavio raditi i zapravo tokom svog boravka u Francuskoj je naslikao i neke od svojih najpoznatijih slika.

U klinici je imao dodatnu sobu koja mu je bila studio za slikanje. Tamo je proveo godinu dana i naslikao oko 150 slika, uključujući Cvjetanje badema. Ona je bila poklon nećaku. Theo se 1889. godine u Amsterdamu oženio s Johannom Bonger, a u siječnju 1890. godine dobili su sina kojemu su dali ime po njemu – Vincent Willem van Gogh.

Tragičan kraj Vincenta Van Gogha

Vincent je iz klinike izašao u svibnju 1890. i zaputio se u Auvers-sur-Oise, umjetničko selo blizu Pariza. I dalje je slikao, a čak se činilo da mu se i zdravlje popravlja. Međutim, nakon posjeta bratu u Pariz postao je zabrinut za svoju financijsku budućnost. Naime, Theo je razmišljao da napusti posao trgovca umjetninama i da pokrene svoj vlastiti posao, što je Vincent Van Gogh smatrao vrlo rizičnim za sebe i svoj život. Njegova bolest i njegova nesigurnost u budućnost postali su mu previše pa je 27.07.1890. u polju pšenice pištoljem pucao sebi u prsa. Preminuo je 29.07.1890. od posljedica, a uz njega je bio brat Theo.

Pokopan je u Auversu 30.07.1890. godine. Iza sebe je ostavio preko 850 slika i gotovo 1300 radova na papiru koja su sada pripala njegovom bratu Theu.

Šest tjedana nakon Vincentove smrti, Theo je organizirao memorijalnu izložbu umjetničkih djela svoga brata. Njegovi brojni napori doveli su i njega do živčanog sloma, a nakon izložbe dao je i otkaz.  Zbog posljedica sifilisa završio je u klinici u Utrechtu gdje je preminuo u siječnju 1891. godine, samo pola godine nakon brata.

Uloga udovice Johanne u godinama nakon smrti braće Van Gogh

Nakon Theove smrti, njegova udovica Johanna van Gogh Bonger preselila je sa sinom u Bussum, a s njima i cijela kolekcija umjetnina Vincenta i Thea. 1901. godine ponovno se udaje za slikara Johana Cohena Gosschalka, a 1903. godine cijela obitelj seli se u Amsterdam.

Johanna je odigrala veliku ulogu u podizanju svijesti javnosti o Vincentovnim slikama. Njegove je slike davala na posudbu muzejima diljem svijeta, a tako se počelo pojavljivati sve više kupaca za Van Goghova djela.

1914. godine objavljuje i Vincentova pisma Theu i daje pokopati Thea zajedno s bratom u Auvers-sur-Oiseu. Zahvaljujući objavljenim pismima ljudi su Vincenta van Gogha počeli cijeniti ne samo kao umjetnika nego kao i čovjeka jer su iz pisama upoznali njegove snove, želje, ali i strahove.

Muzej Vincent Van Gogh

Johanna umire 1925. godine, a kolekciju umjetnina nasljeđuje njezin sin, Vincent Willem van Gogh. 1930. posuđuje ujakove slike muzeju Stedelijk u Amsterdamu. Kako je Vincentova slava rasla, dolazi do poziva da se zbirka smjesti u poseban muzej. 

Uz suglasnost države Nizozemske, Vincent Willem je kolekciju Van Gogha prenio Zakladi Vincenta Van Gogha 1962. godine. Država se zbog toga obvezala izgraditi poseban muzej posvećen Van Goghu i osigurati da ova zbirka umjetnina bude dostupna svijetu.

Van Gogh muzej Amsterdam otvoren je 02.06.1973. godine.